Misionara Borisa Daba, kao grupa kreativaca pratimo od misije Lusu, gdje je izgradio predivnu crkvu posvećenu svetom Josipu, a u kojoj su moći našeg blaženika i za mene sveca, kardinala Stepinca. Od tog zapuštenog kraja, misionar je učinio jednu procvjetalu i moćnu župu, gdje uz dućan, ambulantu i školu s nogometnim igralištem, imaju i mlin i bave se uz šivanje i tkanje čak i turizmom, a i izradom slamnatih krovišta. Vjerujem da nisam sve nabrojala, ali znam da je sada Lusu nešto sasvim drugo od vremena kada smo s našom djecom kreativcima polako skupljali i radili za školske klupe u toj misiji..Isto tako znam i vjerujem da će se i misija Ndjoko Malomo razviti i postati mjestom gdje će ljudi svojom proizvodnjom dolaziti do sredstava za život i tako se izvući iz bijede i siromaštva u kome sad žive.

Svake se godine osvjedočimo u ljubav prema misionaru Borisu od njegovih sumještana ovdje u Novalji. Volim kad nam dođu starice i drhtavim rukama stavljaju u kasicu na našoj klupi svoj dodatak za misiju. Iako je misionar na drugom kraju svijeta, on nikad nije zaboravljen, dapače, on je u samome vjerničkome biću svoje župe !

Tiha snaga, molitvenog bića otkriva nam se u reakcijama vjernika kada naš župnik na kraju mise najavi prodaju Misijsko kreativne grupe djece Gradske knjižnice, te naglasi da sve što se zaradi ide misionaru Borisu za potrebe njegove misije Ndjoko Malomo.

Tako je ovog Došašća kreativna grupa krenula u svoje male kreativnosti koje namjenjuje misiji u kojoj je naš misionar Boris.

Vodili smo bitku s vremenom, zbog nekih poteškoća koje su nas sustigle na tom putu, ali je nakon svega svima nama jasno da smo nezaustavljive!

Starija grupa je sa mnom, voditeljicom ili tetom Jasminkom (kako me zovu), već treću godinu, a neke su i četvrtu ovdje. To su : Klara Badurina Dudić, Kristina Borović, Kristina Pende, Ivana Vidas sve sedmašice i Svjetlana Blatarić (24) iz naše Ljekarne. nedavno su nam se pridružile Lorena Đukić i Ivana Dabo, koje su za godinu dvije mlađe. Starija grupa se sastaje kod mene doma poslijepodne u dane koje dogovorimo, kad djevojke nemaju preveliku gužvu sa školskim obavezama.

Manja grupa su četvrtašice : Kristina i Celin Dabo, Katarina i Ana MarijaVidas, koje rade u prijepodnevnim satima u Gradskoj knjižnici za svojim malim stolom koji je namijenjen samo njima.

Izrađujemo božićne unikatne ukrase decoupage tehnikom i kolažem u kombinaciji s bojama i crtežima. Hvala Bogu imamo i svoje donatore, a to su Grad Novalja i Ličko-senjska županija. Naš glavni pokrovitelj i donator Grad Novalja cijelo vrijeme podržava sve naše akcije, bilo one predbožićne ili one uskrsne i svibanjske, a ponekad i ljetne.

Ljepota je svega, što djeca rade za djecu Afrike i što ih time polako prožima činjenica da su oni ti koji će nekom djetetu omogućiti obrok, odjeću a i školovanje. Rad za sirotinju spontano ulazi u njihove male živote kao nešto što postaje neizostavni dio njihovih Došašća, Božića i Uskrsa, pa i samog djetinjstva i odrastanja. Tako ostaju obogaćene jednim novim iskustvom ispunjenosti, jer sve što izrade je kvalitetne izrade i ponekad i visoke dizajnerske ljepote originalnih rješenja. Prodaja također nosi lijepe trenutke, gdje nas dočeka zadovoljstvo i oduševljenje kupaca i činjenica da ništa ne ostaje neprodano.

Kuglice i srca za bor znaju na sebi imati anđela ovjenčanog ružama i mašnom koja im veselo u letu vijori, dječicom u igri na snijegu, cvijećem i ornamentima, zagrljajem dvoje djece ili se na kuglici ponekad nađe i srna u snijegu i plavetnilu neba! Drvene škrinjice u bojama, mali gipsani pozlaćeni anđeli, sličice na slikarskim manjim platnima, sve je to rad malih ruku. Prodaja se odvija nakon nedjeljnih misa ispred župne crkve svete Katarine, ili kako se kod nas kaže „na cimitru“. U tome nam posluži i „naš prijatelj čempres“ na koji obično izvjesimo neki članak s misijske stranice i fotografije djece kojoj smo kumovi.

Svaka prodaja u ovom Došašću bila je toliko brza i urnebesna, da smo se i same iznenadile kad smo nakon samo petnaestak ili dvadesetak minuta koliko traje pojedinačna , uvijek izbrojale skoro 900 kuna zarade! A kad zajednički izbrojimo utržak skakućemo i grlimo se i ljubimo dok se časne sestre, koje jedine ostaju uz nas zadnje na cimitru, smiju tom veselom prizoru. Časna Paola ili Celestina vole nam pomoći i uvijek su uz nas kad nam treba neka donijeti klupu ili nas jednostavno samo ohrabriti ako je kiša.

Da li će ti trenuci biti zaboravljeni? Čvrsto vjerujem da će nam svima ostati trajna zabilješka i slika tih zajedničkih radosti i osjećaja da nešto u ovome svijetu možemo i svojim malim rukama pokrenuti. Vjerujem da će i moje stroge opomene ako se nešto krivo napravilo ili nije uredno zalijepljeno ili se stavilo previše boje, ostati također duboko u svijesti ,ali bez zamjerki, jer sve smo i dobro i loše zajedno prolazile. Tako i ove rečenice kojima je više svrha osvješćivanja nego li bilo čeg drugog mogu ostati zapamćene i urezane u svaku od njih : „Kako ćete ovime nahraniti gladnu djecu? Sad ste im uzeli iz usta….“

Kako bi drugačije osviještenost ušla dublje u dječju savjest i dušu? Zar nam nije volontiranje opipljivi kontakt s potrebitima? Zar i meni kao voditeljici nisu mnoge istine postale jasnije? Koliko sam se puta suočila, kroz ovaj rad, s vlastitom sebičnošću? Koliko puta sam i u velikodušnosti bila sebična, zapostavljajući vlastitu obitelj? Da, ovaj rad zahtijeva ravnotežu između života s obitelji u svakodnevnim obvezama i volontiranja za siromahe. Zbog toga mogu slobodno ustvrditi nakon dvanaest godina volonterskog rada u Novalji s našom djecom, da sam i sama stasala u zreliju i hrabriju osobu.

Neki dan mi je majka jedne djevojčice koja je prije bila u našoj grupi, rekla da kad otvori stranicu misije i pročita kako to misionar opisuje i radi, da jednostavno bude postiđena svojih vlastitih jaukanja i automatski se prestane žaliti. Da, to se i meni događa. Ili kako je rekao jedan moj prijatelj, da ako je jedna kuna dovoljna za jedan obrok u Africi, pa što se mi onda žalimo? Mi smo svi bogataši i milijarderi prema toj sirotinji!

Hvala misionaru Borisu na njegovoj dubokoj požrtvovnosti, na osjećaju prema ljudima do sebe, bilo to ljudi u Zambiji ili ovdje kod nas u Hrvatskoj. Hvala misionaru što ima strpljenja i povjerenja u naš rad i u mene, što mi je dao šansu i nije imao sumnje da neću uspjeti. Hvala dragome Bogu koji nam je dao takve svećenike preko kojih primamo božju milost i ljubav.

Iako su predviđanja za Božić i djecu misije Ndjoko Malomo loša, jer je došlo vrijeme gladi i neimaštine, ja vjerujem da ih Bog neće ostaviti jer imaju našeg sposobnog misionara koji svojim duhom za misijski rad znade zaraziti sve nas koji možemo pomoći!

Ovom prilikom prenosim misiji Ndjoko Malomo i misionaru Borisu, božićne čestitke i ljubav srca mnogih starica, očeva i majki, i djece koji su sudjelovali na bilo koji način u pomaganju misiji.

Sretan vam Božić misijo Ndjoko Malomo, bili nam u Novoj godini nahranjeni i obučeni s krovom nad glavom!

Dragi Bog neka bude svima nama milostiv i učini nas boljim i hrabrijim istinskim prenositeljima Radosne vijesti!

Neka vam je svima sretan i blagoslovljen Božić!