Razgovor u povodu Fra Bernardin (Robert) Škunca Vjeropoj Riječi roman esej o fra Bonaventuri Dudi



16. prosinca 2019. u 19:00 sati u Gradskoj knjižnici Novalja

Razgovor vodi: Don Anton Šuljić

ORGANIZATOR: Gradska knjižnica Novalja

U ponedjeljak, 16. prosinca 2019., u 19:00 sati, u Gradskoj knjižnici Novalja održat će se razgovor u povodu knjige Vjeropoj Riječi fra Bernardina (Roberta) Škunce. Knjiga je objavljena u izdanju Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda i Kršćanske sadašnjosti koja u središtu ima lik i djelo fra Bonaventure Dude. Podijeljena je u osam dijelova, a riječ je o romanu-eseju u kojem glavni lik - autor, vraćajući se sa sprovoda fra Bonaventure Dude u misli doziva zajedničke proživljene trenutke i razmišlja o značaju fra Bonaventure.
Don Anton Šuljić:
Do sad nepoznatom nam formom, podnaslovljenom roman esej, fra Bernardin je ispisao jedinstveni, kako ga on sam naslovljuje, duhovni croquis o fra Bonaventuri Dudi. A da je riječ o zaista jedinstvenoj knjizi jasno je već i iz naslova u kojem autor neologizmom vjeropoj jasno naznačuje o čemu će biti riječ – o pjevanju vjere onako kako je to među nama živio i posvjedočio taj Franjin manji brat, začuđenik i zanesenik, pjevač koji je Riječi posvetio život, znanstvenik, prevoditelj Biblije i još posebnije Novog zavjeta, čuveni propovjednik, ljubitelj lijepog i pobliže poetskog tkiva, teolog i učitelj, obični fratar i neponovljiv samozatajnik - fra Bonaventura Duda. Autor ga već u posveti, latinskim i hrvatskim jezikom oslovljava: Karizmatični fra Bonaventura: propheta – exsegeta – catecheta – organeta – poeta – esteta – asceta (prorok - učitelj Svetog pisma – kateheta – propovjednik – orguljaš-kompozitor – pjesnik – estetičar – samozatajnik). Sve to, trajno i neodvojivo, poput nekog nevidljivog pletiva, kadšto u uznemirenom hodu i letu, uvijek u trajnoj okrenutosti prema Kristovu svjetlu, tvorilo je životni put karizmatičnoga fratra.
Ovakva posveta već jasno naznačuje kojim će putem pisac krenuti – putem duhovne i produhovljene estetike koja se sama nadaje iz prebogatoga života fra Bonaventrue Dude.
Roman esej nastaje na putu sa zagrebačkog Mirogoja gdje se fra Robert – ovdje autor koristi svoje krsno ime – s tisućama vjernika i poštovatelja oprašta od fra Bonaventure i duljim putem, da ga nitko ne ometa, hodajući preko Srebrnjaka pa sve okolo do Kaptola, u nečem što bi se moglo nazvati hodočašćem sjećanja, prebire po značaju fra Bonaventure Dude. Pišući neku vrstu duhovne kronike, koristeći se formom dijaloga i biografskih reminiscencija, poslanih mu pisama i vlastitih zabilješki, autor iznosi najvažnije detalja iz fra Bonaventurina života, propituje o stvarnostima koje su se dogodile i stupa s njime u razgovor, ulazi u njegovu osebujnu ljudsku i fratarsku stvarnost pri čemu čitateljima prenosi vlastita zapažanja, poruke i pouke koje slijede iz fra Bonaventurine duhovne ostavštine stavljajući ih u usta njemu samome.